Post by Admin on Mar 15, 2014 14:47:02 GMT 1
Po svom poreklu, telesnoj građi i građi sistema za uzimanje i varenje hrane psi su mesojedi iako se njihova ishrana danas ne zasniva samo na mesu nego i na hranivima biljnog porekla. Domestikacija je znatno uticala na promene načina ishrane pasa. Danas je pas postao svaštojed i u njegovoj ishrani se sve više upotrebljava fabrički proizvedena brašnasta, granulirana , briketirana i konzervisana hrana dok se sirova i domaća hrana sve manje koristi u ishrani. Danas se na tržištu može naći veliki izbor hraniva koja su namenjena za tačno određene kategorije pasa i takva hraniva treba da sadrže sve neophodne materije za pravilan rast i razvoj pasa. U odnosu na potrebe u hranljivim materijama danas se mogu kupiti gotova hraniva za štence, mlade u porastu, skotne i dojne kuje, radne životinje, za odrasle životinje koje se ne bave nikakvim aktivnostima, za bolesne životinje, za rekonvalescente i dr.
Dnevne potrebe pasa u hranljivim materijama odnose se na potrebe u energiji, proteinima, mastima, mineralima i vitaminima. Izučavanje potrebnih sastojaka za ishranu pasa je dosta složeno s obzirom na velike razlike u telesnoj masi pasa kao i zbog postojanja većeg broja rasa.
Hrana za pse može da se priprema svaki dan od hraniva sa kojima raspolažemo ali se u poslednje vreme u ishrani pasa sve češće koriste fabrički proizvedena hraniva sa pravilno izbalansiranim hranljivim sastojcima. Postoje i druge vrste hrane, sa domaćom osnovom i industrijskom dopunom. Svrha savremenog hranjenja je da obezbedi optimalnu ishranu prilagodjenu i izdiferenciranu u zavisnosti od toga da li se ona odnosi na kuju u periodu laktacije, skotnu kuju, štence, pse u porastu ili pse koji se ne bave nikakvom aktivnošću. U svim tim slučajevima, nije potrebno povećavati uobičajene porcije, već varirati njihov sastav u skladu sa zahtevanim potrebama.
Ukoliko obrok nije pravilno izbalansiran i ukoliko životinja duže vreme oskudeva u nekim sastojcima hrane ili ih ima previše u obroku, nastaju razni poremećaji u organizmu i dolazi do razvoja bolesti. Kao posledica neprilagođene ishrane i neproporcionalne zastupljenosti nekih materija, mogu se posledično razviti i neka specifična oboljenja kao što su pojava kristala u mokraći i kamenja u bešici (što može dovesti do nemogućnosti mokrenja), hipertenzija i druga kardiovaskularna oboljenja, problemi sa pankreasom, jetrom i dr.
Hranljive materije u ishrani
ENERGIJA:
Energija je osnovna potreba svih živih bića i omogućuje ćelijama da funkcionišu. Energetski sadržaj hrane potiče iz ugljenih hidrata, masti i proteina (belančevina).
Psi imaju najveće potrebe u energiji koja čini 70 do 80% ukupnog obroka. Psi dobijaju energiju najvećim delom iz ugljenih hidrata i masti biljnog i životinjskog porekla koji se nalaze u obroku. Ugljeni hidrati se uglavnom nalaze u biljkama, a skrob je najzastupljeniji ugljeni hidrat. Psi teško vare skrob u sirovom stanju pa se mora termički obraditi da bi se bolje iskoristio.
Hraniva koja sadrže ugljene hidrate su kukuruz, pšenica, ječam, ovas, pirinač, griz, hleb, brašna žitarica, šargarepa, španać i dr. Pljuvačka pasa ne sadrži ptijalin ,a psi imaju tipično enzimsko varenje hrane jer digestivni organi sadrže malu količinu mikroflore. Iz tog razloga psi ne vare celulozu pa procenat celuloze iz biljnih hraniva ne bi trebao da bude veći od 5% u brašnastim hranivima.Dijetalna vlakna (celuloza,pektin,lignin) koja se nalaze u hranivima biljnog porekla (mekinje, zeleno povrće)predstavljaju balast i doprinose volumenu izmeta, regulišu pražnjenje creva i sprečavaju zatvor ili proliv.
Povrce koje nadima kao sto je pasulj, grasak i kupus, nisu prikladni za pse.
Masti i esencijalne masne kiseline predstavljaju veliki izvor energije za pse i značajno doprinose ukusu hrane, a takođe pomažu resorpciji liposolubilnih vitamina. Dobre izvore masti i masnih kiselina predstavljaju životinjske i biljne masti i riblje ulje.
Hrana zivotinjskog porijekla bogata je u prvom redu belancevinama, mastima, mineralnim sastojcima i vitaminima, a hrana biljnog porjjekla bogata je ugljenohidratima, vitaminima i mineralima.
PROTEINI :
Proteini predstavljaju gradivni material u skoro svim tkivima organizma, a pored toga obezbeđuju izvesnu količinu energije. Varenjem proteina iz hrane nastaju aminokiseline koje psi koriste za rast i izgradnju sopstvenih proteina u telu. Psima se moraju obezbediti esencijalne aminokiseline u obroku jer nedostatak neke od esencijalnih aminokiselina sprečava sintezu da sopstvenih proteina u organizmu pasa što se negativno odražava na zdravlje i rast pasa.
Procenat proteina u obroku pasa treba da bude 20 do 30% suve materije u zavisnosti od kategorije životinje. Psima se u obroku mora obezbediti dovoljna količina proteina visoke biološke vrednosti. Proteini životinjskog porekla imaju najveću biološku vrednost za ishranu pasa i oni se nalaze u ribljem brašnu, obranom mleku, mesu, sirevima i dr. Od hrane zivotinjskog porekla najcešće se upotrebljavaju goveđe i jagnjeće meso, retko konjsko (moze izazvati dermatoze i prolive), svinjsko meso (sadrzi mnogo masti), mleko (obavezno se daje štencima; odraslim psima nije nužno), svež sir, jaja, riba (kuvana i očišćena od kostiju), mesno brasno, krv i iznutrice. Živinsko meso se mora očistiti od kostiju. Neki psi su alergicni na srce (sadrzi u vecem procentu neke aminokiseline) pa ga stoga treba davati oprezno. Jetra sadrzi velike kolicine aminokiselina, vitamina, minerala i ugljenih hidrata. Kuvanjem ovih namirnica smanjuje se njihov kvalitet i vrednost proteina pa se preporučuje davanje mesa i iznutrica u svežem stanju ukoliko smo sigurni da potiču od zdravih životinja, a ukoliko su to klanični konfiskati oni se obavezno moraju termički obraditi.
Od proteinskih hraniva biljnog porekla u ishrani pasa se koriste sojina i kikirikijeva sačma, zrnevlja leptirnjača ( mogu dovesti do nadimanja), sačma od pšeničnih klica i dr. Proteinska hraniva biljnog porekla imaju manju biološku vrednost od životinjskih jer ih psi slabije iskorišćavaju.
MINERALNE MATERIJE:
Pored organskih materija za život i zdravlje pasa neophodni su i pojedini mineralni elementi. Oni ulaze u sastav organa (kosti i zubi), učestvuju u prenosu nervnih impulsa, ulaze u sastav enzima, učestvuju u održavanju acido-bazne ravnoteže itd.
Esencijalne mineralne materije u ishrani pasa su kalcijum, fosfor, kalijum, natrijum, hlor,magnezijum,sumpor,gvožđe,bakar,cink,mangan, jod, kobalt,fluor,molibden i selen. Štenci i psi u porastu su naročito osetljivi na nedostatak kalcijuma i fosfora zbog razvoja kostiju, a osetljivi su i na nedostatak nekih mikroelemenata (gvožđe, bakar, kobalt, jod, cink,mangan i sumpor). U obroku odnos pojedinih mineralnih materija mora biti izbalansiran., a previše mineralnih materija u obroku može dovesti do trovanja. Najvažnija mineralna hraniva su so, koštano brašno, stočna kreda, kosti, krv, dikalcijumfosfat i dr. Premiksi i gotova hraniva za pse (granule,briketi) koja se danas nalaze na tržištu sadrže potrebne količine mineralnih materija .
Kalcijum i fosfor su dva najbitnija minerala u organizmu. Kalcijum je neophodan za mnoge procese u organizmu, ukljucujuci pravilan razvoj i formiranje kostiju, koagulaciju krvi, rad misica i prenos nervnih impulsa. Fosfor je drugi mineral koji mora da bude zasupljen u ishrani u relativno velikoj kolicini. Meso je veoma bogato fosforom ali izuzetno siromasno kalcijumom. Kod pasa se retko javlja deficit fosfora s obzirom das u mesojedi. Češći problem je suficit fosfora koji dovodi do disfunkcije bubrega. Mnoge namirnice su siromasne kalcijumom a bogate fosforom, a desava se i da su vrednosti kacijuma i fosfora, u pojedinim namirnicama, jednake. Zbog toga, odgovarajući odnos kalcijuma i fosfora u ishrani, moze biti veliki problem, ukoliko se ne dodaju odredeni minerali i vitamin D koji reguliše taj odnos. Veoma je vazno da ova dva minerala budu u zastupljena u odgovarajucem odnosu, tj. 1,2:1 u korist kalcijuma. Deficit kalcijuma se javljao kao rezultat ishrane bogate mesom, koje sadrzi puno fosfora a jako malo kalcijuma. Kalcijum i fosfor deluju zajedno u organizmu u cilju pravilnog rasta i formiranja strukture skeletnog sistema. Deficit ili suficit jednog od ova dva minerala, mogu da dovedu do problema u razvoju skeleta, narocito kada su u pitanju štenci. Veoma je vazno da su kalcijum i fosfor u ishrani zastupljeni u pravilnom odnosu. Ovakvi problemi se retko kada dogadaju u poslednje vreme zbog pristupacnosti komercijalne hrane koja je dobro izbalansirana i prilagodena za svaki period razvoja psa.
Preporučen odnos kalcijuma i fosfora u obroku:
odrasle životinje: 0.5:1-2:1
životinje u porastu: 1.0:1-1.5:1
gestacija i laktacija: 0.80:1-1.5:1
Dnevne potrebe pasa u hranljivim materijama odnose se na potrebe u energiji, proteinima, mastima, mineralima i vitaminima. Izučavanje potrebnih sastojaka za ishranu pasa je dosta složeno s obzirom na velike razlike u telesnoj masi pasa kao i zbog postojanja većeg broja rasa.
Hrana za pse može da se priprema svaki dan od hraniva sa kojima raspolažemo ali se u poslednje vreme u ishrani pasa sve češće koriste fabrički proizvedena hraniva sa pravilno izbalansiranim hranljivim sastojcima. Postoje i druge vrste hrane, sa domaćom osnovom i industrijskom dopunom. Svrha savremenog hranjenja je da obezbedi optimalnu ishranu prilagodjenu i izdiferenciranu u zavisnosti od toga da li se ona odnosi na kuju u periodu laktacije, skotnu kuju, štence, pse u porastu ili pse koji se ne bave nikakvom aktivnošću. U svim tim slučajevima, nije potrebno povećavati uobičajene porcije, već varirati njihov sastav u skladu sa zahtevanim potrebama.
Ukoliko obrok nije pravilno izbalansiran i ukoliko životinja duže vreme oskudeva u nekim sastojcima hrane ili ih ima previše u obroku, nastaju razni poremećaji u organizmu i dolazi do razvoja bolesti. Kao posledica neprilagođene ishrane i neproporcionalne zastupljenosti nekih materija, mogu se posledično razviti i neka specifična oboljenja kao što su pojava kristala u mokraći i kamenja u bešici (što može dovesti do nemogućnosti mokrenja), hipertenzija i druga kardiovaskularna oboljenja, problemi sa pankreasom, jetrom i dr.
Hranljive materije u ishrani
ENERGIJA:
Energija je osnovna potreba svih živih bića i omogućuje ćelijama da funkcionišu. Energetski sadržaj hrane potiče iz ugljenih hidrata, masti i proteina (belančevina).
Psi imaju najveće potrebe u energiji koja čini 70 do 80% ukupnog obroka. Psi dobijaju energiju najvećim delom iz ugljenih hidrata i masti biljnog i životinjskog porekla koji se nalaze u obroku. Ugljeni hidrati se uglavnom nalaze u biljkama, a skrob je najzastupljeniji ugljeni hidrat. Psi teško vare skrob u sirovom stanju pa se mora termički obraditi da bi se bolje iskoristio.
Hraniva koja sadrže ugljene hidrate su kukuruz, pšenica, ječam, ovas, pirinač, griz, hleb, brašna žitarica, šargarepa, španać i dr. Pljuvačka pasa ne sadrži ptijalin ,a psi imaju tipično enzimsko varenje hrane jer digestivni organi sadrže malu količinu mikroflore. Iz tog razloga psi ne vare celulozu pa procenat celuloze iz biljnih hraniva ne bi trebao da bude veći od 5% u brašnastim hranivima.Dijetalna vlakna (celuloza,pektin,lignin) koja se nalaze u hranivima biljnog porekla (mekinje, zeleno povrće)predstavljaju balast i doprinose volumenu izmeta, regulišu pražnjenje creva i sprečavaju zatvor ili proliv.
Povrce koje nadima kao sto je pasulj, grasak i kupus, nisu prikladni za pse.
Masti i esencijalne masne kiseline predstavljaju veliki izvor energije za pse i značajno doprinose ukusu hrane, a takođe pomažu resorpciji liposolubilnih vitamina. Dobre izvore masti i masnih kiselina predstavljaju životinjske i biljne masti i riblje ulje.
Hrana zivotinjskog porijekla bogata je u prvom redu belancevinama, mastima, mineralnim sastojcima i vitaminima, a hrana biljnog porjjekla bogata je ugljenohidratima, vitaminima i mineralima.
PROTEINI :
Proteini predstavljaju gradivni material u skoro svim tkivima organizma, a pored toga obezbeđuju izvesnu količinu energije. Varenjem proteina iz hrane nastaju aminokiseline koje psi koriste za rast i izgradnju sopstvenih proteina u telu. Psima se moraju obezbediti esencijalne aminokiseline u obroku jer nedostatak neke od esencijalnih aminokiselina sprečava sintezu da sopstvenih proteina u organizmu pasa što se negativno odražava na zdravlje i rast pasa.
Procenat proteina u obroku pasa treba da bude 20 do 30% suve materije u zavisnosti od kategorije životinje. Psima se u obroku mora obezbediti dovoljna količina proteina visoke biološke vrednosti. Proteini životinjskog porekla imaju najveću biološku vrednost za ishranu pasa i oni se nalaze u ribljem brašnu, obranom mleku, mesu, sirevima i dr. Od hrane zivotinjskog porekla najcešće se upotrebljavaju goveđe i jagnjeće meso, retko konjsko (moze izazvati dermatoze i prolive), svinjsko meso (sadrzi mnogo masti), mleko (obavezno se daje štencima; odraslim psima nije nužno), svež sir, jaja, riba (kuvana i očišćena od kostiju), mesno brasno, krv i iznutrice. Živinsko meso se mora očistiti od kostiju. Neki psi su alergicni na srce (sadrzi u vecem procentu neke aminokiseline) pa ga stoga treba davati oprezno. Jetra sadrzi velike kolicine aminokiselina, vitamina, minerala i ugljenih hidrata. Kuvanjem ovih namirnica smanjuje se njihov kvalitet i vrednost proteina pa se preporučuje davanje mesa i iznutrica u svežem stanju ukoliko smo sigurni da potiču od zdravih životinja, a ukoliko su to klanični konfiskati oni se obavezno moraju termički obraditi.
Od proteinskih hraniva biljnog porekla u ishrani pasa se koriste sojina i kikirikijeva sačma, zrnevlja leptirnjača ( mogu dovesti do nadimanja), sačma od pšeničnih klica i dr. Proteinska hraniva biljnog porekla imaju manju biološku vrednost od životinjskih jer ih psi slabije iskorišćavaju.
MINERALNE MATERIJE:
Pored organskih materija za život i zdravlje pasa neophodni su i pojedini mineralni elementi. Oni ulaze u sastav organa (kosti i zubi), učestvuju u prenosu nervnih impulsa, ulaze u sastav enzima, učestvuju u održavanju acido-bazne ravnoteže itd.
Esencijalne mineralne materije u ishrani pasa su kalcijum, fosfor, kalijum, natrijum, hlor,magnezijum,sumpor,gvožđe,bakar,cink,mangan, jod, kobalt,fluor,molibden i selen. Štenci i psi u porastu su naročito osetljivi na nedostatak kalcijuma i fosfora zbog razvoja kostiju, a osetljivi su i na nedostatak nekih mikroelemenata (gvožđe, bakar, kobalt, jod, cink,mangan i sumpor). U obroku odnos pojedinih mineralnih materija mora biti izbalansiran., a previše mineralnih materija u obroku može dovesti do trovanja. Najvažnija mineralna hraniva su so, koštano brašno, stočna kreda, kosti, krv, dikalcijumfosfat i dr. Premiksi i gotova hraniva za pse (granule,briketi) koja se danas nalaze na tržištu sadrže potrebne količine mineralnih materija .
Kalcijum i fosfor su dva najbitnija minerala u organizmu. Kalcijum je neophodan za mnoge procese u organizmu, ukljucujuci pravilan razvoj i formiranje kostiju, koagulaciju krvi, rad misica i prenos nervnih impulsa. Fosfor je drugi mineral koji mora da bude zasupljen u ishrani u relativno velikoj kolicini. Meso je veoma bogato fosforom ali izuzetno siromasno kalcijumom. Kod pasa se retko javlja deficit fosfora s obzirom das u mesojedi. Češći problem je suficit fosfora koji dovodi do disfunkcije bubrega. Mnoge namirnice su siromasne kalcijumom a bogate fosforom, a desava se i da su vrednosti kacijuma i fosfora, u pojedinim namirnicama, jednake. Zbog toga, odgovarajući odnos kalcijuma i fosfora u ishrani, moze biti veliki problem, ukoliko se ne dodaju odredeni minerali i vitamin D koji reguliše taj odnos. Veoma je vazno da ova dva minerala budu u zastupljena u odgovarajucem odnosu, tj. 1,2:1 u korist kalcijuma. Deficit kalcijuma se javljao kao rezultat ishrane bogate mesom, koje sadrzi puno fosfora a jako malo kalcijuma. Kalcijum i fosfor deluju zajedno u organizmu u cilju pravilnog rasta i formiranja strukture skeletnog sistema. Deficit ili suficit jednog od ova dva minerala, mogu da dovedu do problema u razvoju skeleta, narocito kada su u pitanju štenci. Veoma je vazno da su kalcijum i fosfor u ishrani zastupljeni u pravilnom odnosu. Ovakvi problemi se retko kada dogadaju u poslednje vreme zbog pristupacnosti komercijalne hrane koja je dobro izbalansirana i prilagodena za svaki period razvoja psa.
Preporučen odnos kalcijuma i fosfora u obroku:
odrasle životinje: 0.5:1-2:1
životinje u porastu: 1.0:1-1.5:1
gestacija i laktacija: 0.80:1-1.5:1